Šta je Medijska pismenost?


Medijska pismenost i uticaj savremene tehnologije i mas-medija na decu i odrasle

I deo

Definicija i određenje pojma “Medijska pismenost”

Medijsku pismenost će svaka nauka odrediti sa svog stanovišta, u zavisnosti od toga akcenat se stavlja na korišćenje medija u svrhu usavršavanja i obrazovanja, zaštitu od propagande, tehnički aspekt itd.
Def. medijske pisenosti Aufderhajda (Aufderhaide, 1997) određena na konferenciji o medijskoj pismenosti 1992. - “Sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka posredstvom medija“.

Prema Kovačević (2006: 525-534) medijska pismenost podrazumeva sposobnost konzumiranja i kritičkog razmišljanja o informacijama dobijenih putem mas. medija kao i stečena teorijska znanja o medijima i masovnim komunikacijama i osposobljenost za razumevanje i analizu medijskih poruka, njihove istorijske, političke, sociološke i kulturne implikacije, kao i spoznaju o mogućnostima upotrebe i zloupotrebe medija.

Nada Korać (2005: 511-521) nam omogućava da bolje rasvetlimo ovaj pojam komentarišući suprotni, tj. “medijsku nepismenost”, kao faktor koji omogućava manipulaciju pogotovu pri uzimanju zdravo za gotovo onih sadržaja iz vizuelnih medija jer “…vizuelni mediji naprosto pokazuju, a ne posreduju, cinjenice o stvamosti koju prikazuju. Ova zabluda, koja širom otvara vrata svakovrsnoj manipulaciji, mozda bi se najtačnije mogla nazvati medijska nepismenost.” Drugim rečima, nije sve zaista i u stvarnosti onako kako je predstavljeno u medijima.

S obzirom na to da su deca i mladi podložni uticaju medija neophodno je da razviju medijsku pismenost koja podrazumeva sposobnost pristupa, analize i refleksije medijskih sadržaja; identifikaciju izvora sadržaja medija i njihovog političkog, društvenog i kulturnog konteksta; interpretaciju poruka i vrednosti koje šalju mediji i aktivno učešće mladih u društvu putem medija. Mladi bi trebalo da se podučavaju kako da koriste medije kao instrumente društvenih promena, da ovladaju kriterijumima za selekciju i vrednovanje informacija koje plasiraju mediji i da upoznaju alternativne oblike medijske kulture (Đerić i Studen, 2006: 456-471).

Sinonimi za medijsku pimenost koje možemo naći u literaturi su – medisko vaspitanje, multimedijska pismenost, digitalno opismenjavanje (Rotar, 2005); a Dafna Lemiš (2008)  kao sinonime navodi i medijsko obrazovanje, kritičku sposobnost gledanja TV-a i medijsku kompetenciju. Za pomenutu autorku je medijska pismenost u širem smislu “beskrajan proces istraživanja načina na koje tragamo za značenjima i stvaramo ih posredstvom medijskih poruka i kao proces istraživanja načina na koji drugi to čine umesto nas”, što zaista zvuči preapstraktno, ali zato ona daje i pregled 5 elemenata oko kojih se više autora slažu da njihovo razumevanje podrazumeva medijsku pismenost:

  1. Medijske poruke predstavljaju konstrukte i nisu puki odraz realnosti.
  2. Poruke se kreiraju u okviru određenih konteksta koji oslikavaju interese političkog, ekonomskog, socijalnog, istorijskog, kulturalnog i estetskog kraktera.
  3. Proces tumačenja medijske poruke predstavlja proizvod interakcije između tumača, poruke i kulturalnog konteksta.
  4. Različiti mesiji koriste različite jezike koji se izražavaju različitim sistemima simbola, formi i žanrova
  5. Različiti prikazi u medijima utiču na način na koji sagledavamo društvenu stvarnost u kojoj živimo.

Džejms Poter (Potter, 2011) u svom delu “Medijska pismenost” daje definiciju – “Medijska pismenost je skup gledišta koje u korišćenju medija aktivno primenjujemo da bismo protumačili značenje poruka koje primamo.” Takođe naglašava da je to višestruki pojam sa brojnim aspektima i nije kategorija, već stalni proces. Ovaj autor daje u širokom obimu pregled različitih aspekata medija i pri tom se pretežno bavi njihovim negativnim uticajem i našim mogućnostima da se zaštitimo. Pri tom su nam uporišta  medijske pismenosti:

  • lični položaj (ciljevi i želje),
  • raspoloživo znanje (informacije/znanje) i
  • veštine (analiza, evaluacija, grupisanje, indukcija, dedukcija, sinteza, apstrakcija)

Izlaganjem ovog autora, koji najiscrpnije i govori o medijskoj pismenosti od bilo kog autora citiranog u radu, završavamo ovo poglavlje, a njime i počinjemo poglavlje koje sledi ukojem ćemo videti čemu takva opremljenost u borbi protiv medijskog uticaja.

 

Ono što ste pročitali je prvi u seriji tekstova o medijskoj pismenosti i uticaju savremene tehnologije i mas-medija na decu i odrasle, što je jedan od predmeta mog interesovanja poslednjih godina. Ako želite da saznate više, možete posetiti neku od naših edukacija u Centru Psihonega.


Autor: Stanojević Stevan, 09.01.2018, 23:02:05

Kontakt