Strahovi i suočavanje - formule naših strahova I deo


Mnogi ljudi se šokiraju kada saznaju da njihov strah neće terapeut odneti čarobnim štapićem. Inteligentne odrasle osobe usled straha mogu da ne vide jako jasnu logiku. Možda se bolje razumemo ako to predstavimo matematičkim i logičkom formulama.

Prvi korak je utvrđivanje koji moji strahovi su “za lečenje”. I to su oni strahovi kojima se ovaj članak bavi (Z).

 Formula 1          X    -      Y   =    Z

X =  Strah, odnosno svi strahovi koje imam

Y = Opravdani strah. Strah koji je realan, logičan i dobar za mene, štiti me (npr. strah od toga da ću poginuti ako pokušam da hodam po žici za dalekovod)

Z = Iracionalni, preterani, nelogični, netestirani strahovi i fobije npr. fobija od kučića, buba i sl., strah da ću se osramotiti ukoliko se javim da odgovorim na pitanje profesora, strah da će se neko u porodici razboleti i umreti, da ću iz čista mira povrediti nekog ko mi je drag...

Jel znate da su ljudi prilikom scene voza koji juri ka njima, na početku prve bioskopske predstave ikada, prestravljeni bežali i krili se iza sedišta? Zato što nikada pre nisu videli film. S druge strane postoje ljudi koji obezbeđeni užetom svakodnevno obavljaju radove na visini od koje se ledi krv u žilama. Ključne reči su, “nikada” i “svakodnevno”. Ne plašite se onih stvari ili aktivnosti kojima ste svakodnevno izloženi, navikli ste se, ne izbegavate ih. Naravno govorimo o iracionalnom strahu, svakodnevno izbegavate gomilu aktivnosti koje bi vam otežale život ili donele bol i patnju. Kod iracionalnih strahova izbegavanjem se samo kratkotrajno stvori osećaj olakšanja, na duže staze strah biva jači a kvalitet života će opadati onoliko koliko vas strah ometa u svakodnevnom funkiconisanju. Odnosno:

Formula 2:

Šta NE izbegavamo? => ono čega se NE plašimo.

Šta izbegavamo? => ono čega se jako plašimo.

Formula 3:

Intenzitet i učestalost bežanja i izbegavanja onoga čega se plašim, proporcionalni su snazi straha, a obrnuto proporcionalni kvalitetu mog života.

Znači kad prestanem da izbegavam nešto čega se plašim, a znam da je moj strah iracionalan i nije dobro zadžati ga, prestaću da se plašim i imaću kvalitetniji život na duže staze? Nije li ovo jednostavno i logično? Da sve to baš tako glatko ide u praksi, mi ne bismo ni imali posla. OK, hajde da ga zakomplikujemo.

Naše mišljenje i ponašanje kao varijable – Šta je to samoispunjuće proročanstvo?

Neke strahove je lako testirati, izložiti se njima i videti da se nema realnih posledica. Problem je što usled prisustva emocije straha i čvrstog verovanja u posledice svojim ponašanjem možemo izazvati da se naše predviđanje ostvari. Naše mišljenje, ponašanje i emocije su u međuzavisnoj vezi. Za sada navedimo primere koji ne uključuju emociju u jednačinu.

Npr. ako polazim na žurku i verujem da ću se provesti očajno jer su tamo neuračunljive budale koje slušaju rok muziku, a ne modernu elektronsku muziku kao ja, ja ću otići gledati podozrivo na ljude, sedeti u ćošku sam i nezainteresovan i na kraju potvrditi da sam se loše proveo. Što se možda ne bi desilo da se nisam ponašao tako. Ako spremam i ispit i fokusiram se samo na ono što ne znam, izvući ću zaključak da ja nemam pojima i da nema šanse da ovo položim u roku, te odustati. Ako izađem možda i postoji neka šansa da položim, ali ako ne izađem, oduzimam sebi apsolutno svaku šansu da položim i potvrđujem svoje predviđanje kako “od ovoga nema ništa”.

Zato nije dobro donositi preuranjene zaključke koji se ne baziraju na činjenicama, odnosno olako predviđati neke negativne ishode. Racionalno razmišljanje se bazira na činjenicama i u ovim primerima bi vas poštedelo nepotrebne patnje. Jer činjenica je da će vas ljudi izbegavati ako ih gledate sa izrazom gađenja na licu, činjenica je da je posledica učenja najčešće naučeno gradivo i da mnogi studenti procenjuju svoje znanje gradiva daleko lošije nego što jeste. To su svi oni koji se tresu pred ispit i kao mantru ponavaljaju kako ništa ne znaju, a kasnije polože i nikada ne nauče da je taj osećaj pred ispit jako varljiv. Šta nije činjenica? To da ste vidoviti i možete da predvidite budućnost. Ono predviđanje koje vam se ispunilo jer ste vi to sami izazvali, u kognitivnoj terapiji zovemo “samoispunjuće proročanstvo”. 

Formula 4:

Što je jači intenzitet mog iracionalnog verovanja u negativan ishod nekog događaja čiji sam ja akter, veća je verovatnoća da se ponašam u skladu sa svojim verovanjem, a što se više ponašam u skladu sa svojim verovanjem, veća je verovatnoća da će se ono ispuniti.

UPOZORENJE: Treba se držati racionalnog mišljenja i onog ponašanja koje je u skladu sa ciljem kog želimo postići, samo pozitivno razmišljanje i motivacija nisu dovoljni!

Nije dovoljno komplikovano? Uvedimo fiziološke korelate emocije u priču.

NASTAVAK U DRUGOM DELU TEKSTA

NAPOMENA: Članci su radne verzije delova knjige koju pišem. Zabranjeno je tekst kopirati na portalima bez dozvole autora.


Autor: Stanojević Stevan, 21.05.2019, 15:53:28

Kontakt