Anoreksija u adolescenciji


Anoreksija predstavlja poremećaj ishrane, koji se najčešće javlja u doba adolescencije i to u većoj meri kod devojaka. Poremećaj se najčešće javlja u periodu između četrnaeste i osamnaeste godine života, a odlikuju ga namerno mršavljenje, odnosno, namerno odbijanje održavanja minimalne normalne telesne težine. Istovremeno, prisutan je intenzivan strah od udebljavanja, poremećen doživljaj telesne težine i generalno, telesne slike, tako da osoba, iako je veoma mršava, opaža svoje telo ili određene njegove delove debelim.

Anoreksija može da se javi u dva oblika. Sa jedne strane, mlada osoba može da se ponaša restriktivno, da unosi male količine niskokalorične hrane i da pritom intenzivno fizički vežba. Ozbiljniji oblik anoreksije je onaj kod koga postoje naizmenične epizode prejedanja i gladovanja, uz jako osećanje krivice zbog pojedene hrane, nakon čega sledi izazvano povraćanje, zloupotreba laksativnih sredstava i diuretika.

Anoreksične devojke se prepoznaju po tome što odbijaju da jedu, izbegavaju obroke, tokom obedovanja navode da nisu gladne, nalaze različite razloge da ne jedu, neretko spremaju obroke za druge. Znaci anoreksije su vrlo mršav fizički izgled, kao i napori da se to prikrije putem odeće i šminke. Anoreksične osobe se prepoznaju po tome što imaju bledu i suvu kožu, tanku kosu, uz moguću alopeciju. Njihova stopala i šake su lividni, hladni, snižen im je krvni pritisak i usporen puls. Često imaju oboljenja zuba, nastala usled učestalog povraćanja, a dolazi i do kašnjenja menstruacija ili njihovog izostanka. Neunošenje bitnih sastojaka iz hrane dovodi do elektrolitičkog disbalansa, krajnje neuhranjenosti, pa čak i smrti. U psihičkoj sferi dominiraju perfekcionizam, društveno povlačenje, razdražljivost, osećanje neadekvatnosti i bespomoćnosti, nisko samopoštovanje, sniženo samopouzdanje, negativna slika o sebi, uznemirenost, izražena potreba za kontrolom, nezainteresovanost za seksualnost i slično.

Napomenimo još jednom da anoreksija može da dovede do krajnjeg izgladnjivanja i smrti i zbog toga je ključno pravovremeno uspostavljanje terapije. Nažalost, roditelji često prekasno primete da njihovo dete ima anoreksiju, jer se dete "krije" odećom, šminkom i slično. Anoreksiju je takođe potrebno razlikovati od obične neuhranjenosti, organskih i endokrinih poremećaja. Isto tako, anoreksiju je potrebno razlikovati od drugih psihičkih teškoća, kao što su poremećaji ličnosti, depresija, konverzivni poremećaji i slično. Kada lekar konstatuje poremećaj,vrlo je važno da se odmah krene sa lečenjem. Prvi cilj je dodavanje na telesnoj težini, kako bi se organizam oporavio u fiziološkom smislu. Dodavanje težine mora da bude postupno, zato što nagla promena kilaže i izgleda plaši anoreksičnu osobu. Kada se to postigne (često u bolničkim uslovima), neophodna je psihoterapija, kako porodična, tako i individualna. Ohrabruje to da veći procenat anoreksičnih osoba može da se potpuno oporavi, iako određeni broj njih i kasnije ima teškoće, kao što su opterećenost telesnom slikom, nedostatak samopouzdanja, depresivnost i slabije opšte zdravstveno stanje.

Autor ilustracije: Aleksandra Mihajlović

Korišćena literatura:

Aleksić-Hil, O. (2012). Poremećaji ishrane. U: S. Bojanin & S. Popović-Deušić (ur). (2012). Psihijatrija razvojnog doba. Beograd: IMZ. Str. 351-360.

Folnegović-Šmalc, V. (2004). Anoreksija – komorbiditet i diferencijalna dijagnoza. Medix. God. 10. Br. 52. Str. 48-49.

Grgurić, J. (2004). Poremećaj hranjenja u djece – sve veći problem današnjice. Medix. Vol. 10. Br. 52. Str. 75-76.


Autor: ADMIN, 15.02.2018, 21:27:20

Kontakt